Opština Knić

Pripada Šumadijskom okrugu, okružena opštinama Kragujevac, Kraljevo, Čačak i Gornji Milanovac. Zauzima porvršinu od 413 km sa 36 naseljenih mesta u kojima živi 16.148 stanovnika (popis 2002. god.).

Sam geografski položaj opštine obezbeđuje veoma dobru saobraćajnu povezanost sa okolinom. Saobraćaj se uglavnom odvija preko magistralnih putnih pravaca Kragujevac - Čačak i Kragujevac - Kraljevo i regionalnim putevima Knić-Bare; Kragujevac - Gornji Milanovac, preko kojih se obezbeđuju izlazak na auto-put Beograd-Niš i ibarsku magistralu.

Postoje ubedljivi podaci, da je Opština Knić (Gruža) bila naseljena još u mlađe kameno doba. O tome govore iskopine o velikom naselju u grivačkom polju pored reke Gruže, kao i mnoga oruđa od kamena koja se nalaze u svim krajevima Knića (Gruže).

Ime Borča, kako se nazivao predeo u Kniću, pominje se prvi put prema pisanim podacima, u prvoj polovini XIII veka, kada je Stevan Prvovenčani podigao manastir Žiču. Jednom hrisovoljom iz tog doba on dodeljuje, između ostalih i Župu Borač manastiru Žiči. U kasnije doba, kada se ispred Turske najezde granica srpske države sve više pomerala na sever, Knić (Gruža) dobija sve veći značaj, a njeni gradovi Čestin i Borač postaju važna uporišta. Kada su podignuti ovi gradovi, o tome nema pisanih tragova. Neki naši istoričari smatraju, da su im temelje udarili još stari Rimljani. Ali, za vreme Nemanjića oni su još više utvrđivani i proširivani, pošto su bili na periferiji države. Oni su služili tada kao jaka utvrđenja u odbrani od Mađara i drugih nasrtaja.

U Borču je despot Stevan potpisao 2. decembra 1405. godine trgovački sporazum sa Dubrovačkom Republikom, kojim im daje privilegije što su imali za vreme cara Dušana i kneza Lazara, da mogu po Srbiji trgovati. 

Godine 1438. turski car Murat II osvaja dobar deo srpskih zemalja, pa i Gružu, Čestin i Borač, kao i grad Ostrvicu pod Rudnikom. Od tada se gubi njihov znaćaj. Gruža je tada dobrim delom popaljena, a stanovnistvo odvedeno u ropstvo.

Dobivši ove krajeve Požarevačkim mirom 1718. godine Austrijske vlasti vršile su popis stanovništva u osvojenim krajevima i u Gruži je tada bilo: 4 kuće u Bečevici, 5 kuća u Borču, 4 kuće u Goločelu, 6 kuća u Grošnici, 2 kuće u Divostinu, 3 kuće u Drači, 5 kuća u Kniću, 1 kuća u Lipnici, 4 kuće u Čestinu, 3 kuće u Petropolju, 2 kuće u Dubravi, 5 kuća u LJuljacima, 2 kuće u Belom polju i kod manastira Vraćevšnica 2 kuće.

Za vreme prvog srpskog ustanka 1804. godine, Gruža je bila prilično naseljena. 

Značajne istorijske trenutke sa početka XX veka stanovnici Knićanske opštine pamte po mnogobrojnim Srpskim ratnicima koji su svoje živote dali za slobodu tokom prvog svetskog rata, kao i veliki broj žrtava tokom drugog svetskog rata. 

Među prvim školama u malenoj Srbiji otvorena je škola u Čestinu 1818. godine. NJen prvi učtelj bio je Nikolaj Nikolajević iz Čestina, a 1812. godine otvorena je škola i u starodrevnom despotovom gradu Borču, a potom u Drači i Vraćevšnici.